Stanica Mihaniči

MIHANIĆI s. t. o. nalazilo se na 328,30 m n/m, 23,0 km od Uskoplja i 286,3 km od Sarajeva. Stanična zgrada izgrađena je na visokoj kamenoj podzidi. Danas su ondje konoba i vidikovac. Kolosiječni je prostor bio u padu od 2,5 promila.

Nekoć su ondje stajali i brzi vlakovi, a u voznom redu iz 1966. vodi se kao zaključana stanica jer nije bilo ni križanja ni pretjecanja vlakova. Stajali su ondje putnički vlakovi i primali putnike. Bila su i dva „grana“, ali su parnjače, u „velikoj nuždi“, samo s jednoga primale vodu jer je nije bilo dostatno. Postaja je vodu imala iz spremnika, ali i iz zdenca (čatrnje) s ručnom crpkom.

Robno je željezničko skladište s jednim stanom bilo s lijeve strane na ulazu u stanicu i kanal za popravke i čišćenje lokomotiva. Tu je bilo i skladište za oruđe i vagonet pružnih radnika, sve izgrađeno na visokoj kamenoj podzidi.

Zašto se u Mihanićima izveo zaokretni tunel u kojemu je pruga promijenila smjer prema Zvekovici (željeznička stanica Cavtat), a nije nastavila istim terenom s blažim nagibom do 12 km udaljenog sedla Nagumanac (danas Debeli brijeg), nije posve razvidno. Uostalom, pruga bi bila kraća za 18 km i ne bi se ponovno dizala na visinu od 105 m kroz Konavle.

O tome se pamti priča u Konavlima. Dionica je željezničke pruge trebala s Mihanića produžiti u pravcu prema Dubravki te je stanica trebala biti na Golom brdu. Međutim, neki je svećenik s Grude otišao u Beč i dogovorio da pruga okrene na Zvekovicu i prijeđe preko Grude niz Konavle i poveže više naselja.

Zasluge za to pripisuju se svećeniku dekanu Crnici s Grude koji je organizirao i dočeg prvoga svečanog vlaka na Grudi 16. srpnja 1901. i pozdravio visoke goste.

Pruga se s Mihanića spuštala nagibom od 25 promila u dužini od desetak kilometara niz podzide u pravcu Drvenika, a iznad sela Gabrila i domova Vlahutina i Klečaka (pripovijeda se da je vlak u Gabrilima pregazio dvije osobe). Ispod Gabrila je prugu presijecala mjesna cesta te je i ondje bila podzida s propustom za oborinske vode. Nastavljala je dalje pruga ispod Uskoplja i u pravcu ulazila u Konavosko polje i prema stanici Cavtat. Dio je pruge asfaltiran i služi kao mjesna cesta. Duge visoke kamene podzide i danas stoje kao spomenici, a strojovođe su teško spuštali težak vlak niz dugi pad od 25 promila. Tu bi se znale iscrpiti zračne (vakuum) kočnice:

Vakuum je razrijeđeni zrak kojega bi strojovođa s pomoću kočnica upuštao u sustav za kočenje. Vagoni su bili međusobno povezani crijevima. To su bile takozvane iscrpne kočnice, pa bi se na dugim padovima iscrpile. Bilo je slučajeva da se isrpe kočnice pa se vlak otisne. Ako bi tehničko osoblje po propisima naštimalo kočnice (papuče), teško je moglo doći do toga. A ako dođe do toga da se kočnice iscrpe, pa počne gurati živa sila, nastupaju poteškoće. Imao sam slučaj kad sam radio u Zelenki da se vlak otisnuo iz Vojskog dola, a tu je pad od 25 promila. Kočničari su slabo kočili, pa smo proletjeli kroz stanicu Cavtat, ali kako je iza Cavtata bio uspon od 5 promila, tek smo ondje stali.

Međutim, bilo je i neodgovornih nestašluka pojedinih strojovođa:

Bio sam mlad strojovođa, 23 su mi bile godine, željan izazova. Pokušao sam lokomotivom serije 85 na brzom vlaku iz Mihanića prema Cavtatu i Grudi skratiti vrijeme vožnje jer sam kasnio iz Sarajeva. Znao sam unaprijed da neću uspjeti, ali ipak sam pokušao. Kada se vlak otisnuo, lokomotiva je sve smokve uz prugu obrala naginjući se u brzini na jednu i drugu stranu. Zakočio sam na tender ručnom kočnicom, a lokomotivu nisam kočio jer bi tada bila jedno ukočeno tijelo koje bi klizalo kao skije. Nije iskočila. Kada sam se dovezao u Herceg Novi, s lokomotive sam onako u odjelu skočio u more da se okupam (jer je more do pod kolosijek, op. p.). Dao je otpravnik znak za polazak, a ja još u moru. Kda sam izišao vlakovođa Draško baca kapu s glave i psuje:  – Ćaća ti je čojek bio, a na što se ti meta taki!

Kada se pruga spustila na Konavosko polje nastavljala je dalje preko visokoga polukružnog zidanog kamenog nasipa, oskretnice (kroz koji je nadsvođeni propust), koju smo nazvali Cavtatska potkovica (krivina R=300). Ona u luku ograđuje početak Konavoskog polja i okreće prugu na istok prema stanici Cavtat izgrađenoj u Zvekovici. Pred ulazom na stanični prostor bio je pružni prijelaz u nivou za cestu Cavtat – Gruda i dalje. Već smo u uvodu spomenuli da su zahtjevnu trazu od Vojskog dola do Mihanića i Cavtata gradili Imoćani.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *