Stanica Vojski do

Stajalište VOJSKI DO nalazilo se na 423,90 m n/v, 18,6 km od Uskoplja i 281,9 km od Sarajeva. Stajališna je zgrada pretvorena u konobu „Konavle“ u kojoj mnogobrojni turisti dolaze kušati izvrsno domaće meso i vino. Poviše stajališne željezničke zgrade vide se i danas ostatci zidova radničkih baraka.

Kada je prošao prvi motorni vlak 1938., izlazili su ljudi i djeca da to čudo vide. Desno je od pruge velika ilirska gomila s koje se uzimao kamen i vozio na neko močvarno područje na pruzi.

Kada je ukinuta štreka od Uskoplja do Zelenike, ljudi s konavoskih brda bili su žalosni jer to im je bio pedini put u svijet.

Vojski do je vidikovac odakle se kao na dlanu vide željezničke stanice Mihanići, Cavtat, Čilipi, Gruda, Komaj, Pločice i Nagumanac te cijele Konavle. Na samome je vidikovcu preko pruge prapovijesna ilirska gomila – kneževska grobnica.

Povrh usjeka podignuto je spomen-obilježje Mati Golubiću, časniku Hrvatske vojske koji je život položio za slobodu svojih Konavala i hrvatske domovine.

Od stajališne zgrade pruga je ulazila u plitki usjek i svijala lijevo brdom na istok ispod Oštre glave preko visokih podzida i spuštala se niz Sniježnicu iznad Drvenika i niz nagib od 25 promila prema postaji Mihanići.

Pruga je bila stopljena s plastikom terena i zbog toga je izvijena s čestim blažim krivinama te kraćim pravcima kroz težak i posebno krševit teren. Zbog takva su terena radnici na izgradnji pruge dobivali veće dnevnice.

Dvostruku je dnevnicu zarađivao neki radnik iz Šilješki koji je viseći i sjedeći u mući (pletena košara) o konopu lupao macom u dva štampa i vrtio rupe za mine.

Radnici na održavanju pruge (partijaši) pred završetak pruge su „beštimali i malo radili“.

Trasa pruge ulazila je u Veliki tunel L=253,2 metara. Obloga je tunela bila kamenom zidana. Kratko je nastavljala do podzide koja je minirana početkom Domovinskog rata pred Malim tunelom L = 38,177 metara. Spuštala se dalje i ulazila na blaži pad od 12 promila do okretnog tunela u Mihanićima.

Dionica se pruge od Vojskog dola spušta niz nagib preko podzida niz Sniježnicu i kroz tri tunela od kojih je posebno zanimljiv „okretni“ i najduži. Nastavak pruge s Mihanića do Cavtata spomenik je graditeljima i uzanoj željeznici izgrađenoj prije jednog stoljeća. Uz malo truda to bi moglo postati iznimnom turističkom atrakcijom.

Spremnik za vodu (bazen) Mihanići izgrađen je tijekom izgradnje pruge i nalazi se na gornjoj pruzi između Malog tunela i stanice Mihanići. Punio se zimi vodama s vodopada Vranović i s Vratnice, a voda se odvozila kanalom dugim stotinjak metara duž pruge u trima taložnicima površine od po oko 12 m2.

Iz taložnika se voda dalje ispuštala kanalom uz prugu i nakon pedesetak metara skretala lijevo kroz propust ispod pruge u dva zatrpana spremnika između pruga. Uz rezervoare je bio manji objekt u kome se vršilo mjerenje vodenog tlaka. Kako nije bilo dovoljno skupljane vode, bazeni su se ljeti punili vodom iz tri povezana izvora podno Mihanića: Smoljanca, Sladuna i Lisica. Njihovu je vodu parna crpka izbacivala u željezničke spremnike.

Iz naknadnog pak projekta 1911., koji je nadgledala Nadzorna direkcija za dalmatinske pruge u Trstu, saznajemo da se tražilo povećanje obujma vodenog bazena sa 70 kubičnih metara na 500 te dovod površinskih voda od kilometra 285+106. Iz tih je spremnika voda imala postaja i „gran“ lokomotiva na postaji Mihanići.

Gornja trasa pruge prolazila je preko visoke podzide s propustom i ulazila u krivinu (R=100) iznad same postaje Mihanići. Nastavljala je pored bunkera zvanog Vaha, koji je igradila Austro-Ugarska pred početak Prvog svjetskog rata radi obrane pruge i tunela, tada strateški vrlo važnog objekta (upravo je na prugama iz Zelenike i Dubrovnika više vojnik bunkera ili stražarnica). Neke je od njih gradila talijanska vojska u Drugome svjetskom ratu, a najveći je na Glavskoj. U Vahi je stanovao čuvar tuhela, a na ulazu i izlazu iz tunela bile su stražarske kućice.

Pruga je nastavljala dalje kroz kraći usjek i ulazila u okretni najduži tunel na prugi L = 417,95 m na pruzi od Gabele do Zelenike, kako stoji ukresano na portalu tunela s obiju strana.

Kada je tunel probijan zapelo se u tvrdu kamenu i poruka je poslana do cara Franje u Beč. – Ne može dalje, skupa izgradnja – –

Može li kilo kamena, kolo zlata? Upitat će car Franjo. Može. Gradite i probijajte željeznica mora doći u Boku.

Pruga je ulazila u tunel u pravcu istoka, a iz tunela izlazi u pravcu zapada. U tunelu je bila kamenica sa živom vodom koja nikada ne presušuje. U strani poviše izlaza iz tunela bila je zidana stražarska kućica. Na izlazu iz zaokretnog tunela, pruga je prelazila preko visoke podzide s propustom i ulazila na stanicu Mihanići.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *